znati

DNS koncept

 

Koncept DNS-a temeljen je na znanstvenim principima razvojne kineziologije (RK), odnosno na neurofiziološkim principima lokomotornog sustava u razvoju. Motorički programi koji se razvijaju nakon rođenja su osnovni programi kretanja u odrasloj dobi.

 

DNS dijagnoza se temelji na usporedbi stabilizacijskog programa pacijenta s razvojnim stabilizacijskim programom zdrave bebe. Mišićna neravnoteža karakteristična za pacijente s kroničnim bolovima u leđima može biti rezultat narušenog posturalnog razvoja.

 

 

Bazu DNS-a predstavlja stabilizacija trupa kroz stvaranje trbušnog tlaka, a cilj je poboljšanje kvalitete lokomotornog sustava i njegovog funkcioniranja. Svaki pokret počinje stabilizacijom, stoga je dobra stabilizacija preduvjet za dobru ravnotežu, sigurnost i učinkovitost pokreta.

 

 

 

Poremećaji disanja i inkontinencija snažnije su povezani s bolovima u leđima nego debljina i

tjelesna aktivnost. Mehanizmi disanja i kontinencije mogu utjecati na fiziologiju kralježnice i mogu se povezati s bolovima u leđima.

 

DNS metodu koristimo kod sportaša u cilju smanjenja ozljeda, povećanja izdržljivosti, stabilnosti i boljoj funkcionalnosti pokreta. Koristimo je kod problema sa kralješnicom (skolioze, povećane kifoze i lordoze, protruzije diskova…), smanjenog mišićnog tonusa ali i mnogih drugih stanja i bolesti.

Kirurgija može ukloniti osteofite ili protruziju diska ali strukturalna je patologija često rezultat nestabilnosti kralježnice stoga je nužno poboljšati (vratiti) stabilnost kralježnice i utjecati na osnovni uzrok strukturalnog oštećenja, odnosno utjecati na nestabilnost zbog disfunkcije mišića. Važno je staviti naglasak na traženje uzroka problema, ne samo izvora problema!

 

Cilj DNS terapije je naučiti pojedinca novim, pravilnim kretnjama koje rasterećuju kralježnicu. Te iste uzorke kretanja je onda jednostavno prenijeti u normalne dnevne i sportske aktivnosti.

Utemeljitelji funkcionalnog pristupa rehabilitaciji: prof. Vladimir Janda, prof. Pavel Kolar, prof. Vaclav Vojta, prof. Karel Lewit.